Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i vjernoj raznolikosti, sa pripadnicima svih monoteističkih religija, te se zbog duge i bogate povijesti i pripadnosti, vjerskih i kulturnih raznolikosti, naziva i Jeruzalemom Europe. Naseljen je od prapovijesti zahvaljujući svom položaju. U srednjem se vijeku spominje pod imenom Vrhbosna. Nakon što Turci zauzimaju Bosnu i Hercegovinu, na mjestu Vrhbosne Isa beg
Isaković gradi džamiju, rezidenciju i most, oko čega nastaje današnje Sarajevo. U Sarajevu je ubijen Austro – ugarski princ Ferdinand sa suprugom Sofijom, što je bio povod izbijanju Prvog svjetskog rata. 1984. godine se u Sarajevu i okolnim planinama održavaju 14. Zimske olimpijske igre, a tijekom posljednjeg rata 1991 – 1995. Sarajevo je bilo pod opsadom 44 mjeseca, što je najdulja opsada nekog glavnog grada u povijesti.
Sarajevo je prepun kulturnih, vjerskih i povijesnih spomenika – Careva džamija, gazi – Husref begova džamija, Baščaršija, Morića han, Sahat kula sa lunarnim mjerenjem vremena, Wittekova javna česma (sebilja) na Baščaršiji, stari grad Vratnik poviše Baščaršije, Stara pravoslavna crkva iz 16. stoljeća, Židovsko groblje, Aškenaška sinagoga (sarajevska Haggadah se čuva u Zemaljskom muzeju), katedrala Srca Isusova, crkva sv. Ante, mostovi Kozja i Latinska ćuprija, koja se do 1993. zvala Principov most…
Ime Mostar, prvi put je zapisano 1474. i ne odnosi se kao što mnoge knjige o mostu govore na slavni kameni most, nego se odnosi na čuvara mosta - mostara. Uz lijevu obalu Neretve, od Starog mosta prema sjeveru, nalazi se stara mostarska čaršija Kujundžiluk. Ime je dobila po kujundžijama (zlatarima), zanatlijama čijih je radionica u tursko doba na ovom prostoru bilo najviše. Skupa sa Starim mostom, Kujundžiluk čini čudesan arhitektonski sklop jedinstven u svijetu. Mostar svoju besmrtnost duguje Starom Mostu, koji je izgrađen od 1557. do 1566. za vrijeme vrhunca moći Osmanlijskog carstva, za vrijeme vladavine Osmanlijskog Sultana Sulejmana Veličanstvenog. Stari Most je dizajnirao i izgradio Hajrudin.
Od ostalih turističkih i kulturnih atrakcija, ističu se Kriva ćuprija iz 1558. godine koju smatraju modelom Starog mosta, Sahat kula, turska kupelj, Austro – Ugarski objekti, Biskupski ordinarijat, Stara i nova pravoslavna crkva, sinagoga i židovsko groblje, rezidencije iz otomanskog vremena (Bišćevića iz 17. stoljeća, Kajtazova i Muslibegovićeva kuća iz 19. stoljeća)… Na lokaciji Crkvine u Cimu je potvrđeno postojanje ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća.
Travnik je 150 godina bio glavni grad bosanskog pašaluka, u kojemu je rezidenciju imalo 77 vezira i 2 konzulata. Danas je sjedište Srednje – bosanske županije. Na području Travnika postoji 28 zaštićenih kulturno – povijesnih objekata, među kojima se ističu srednjovjekovna tvrđava (Kastel) iz 15. stoljeća, najstariji objekt iz turskog vremena Jeni džamija, Šarena džamija, Isusovačka gimnazija, Elči Ibrahim – pašina medresa, rodna kuća nobelovca Ive Andrića...
Kraljevski grad Jajce je bilo naseljeno od davnina, o čemu svjedoče i pronađeni ostaci hrama boga Mitre iz 3. stoljeća, a procvat doživljava nakon što je Hrvoje Vukčić Hrvatinić sagradio tvrđavu u 14. i 15 stoljeću. Na ulasku u tvrđavu se nalazi portal s jedinim sačuvanim kraljevskim grbom obitelji Kotromanić iz 15. stoljeća. Izraz „kraljevski“ je vezan za krunidbu kralja Stjepana Tomaševića u crkvi svete Marije sa zvonikom sv. Luke, visokim 23 metra i u kojemu su ugrađene moći sv. Luke evanđelista. Crkva je pretvorena u džamiju poslije turskog osvajanja… Unutar gradskih zidina se nalaze i katakombe iz 14. i 15. stoljeća. U srcu grada se nalazi 20 – metarski vodopad na rijeci Plivi, koji je uvršten među deset najljepših u svijetu. U Jajcu je 1943. godine održano Drugo zasjedanje AVNOJ- a.
Utvrđeni kraljevski grad Visoki prvi se put spominje 1355. godine, a sagrađen je na brdu Visočica, a povremeno je bio i sjedište bosanskih kraljeva. Danas je Visoko poznato arheološko odredište i mjesto mogućeg piramidalnog kompleksa (Bosanska piramida Sunca i Mjeseca), pa ga posjećuju znatiželjnici iz cijelog svijeta.
Međugorje je Marijansko svetište koje se pročulo širom svijeta kada se, po iskazima šestero djece – Vida Ivanković, Ivan Dragičević, Marija Pavlović, Mirjana Dragičević, Jakov Čolo, Ivanka Pavlović, u tome selu 24. lipnja. 1981. godine ukazala Gospa. Od tih dana pa do danas, Međugorje postaje jedno od tri najveća Marijanska svetišta u svijetu (uz Lurd i Fatimu), koje godišnje posjeti preko milijun i pol hodočasnika iz cijeloga svijeta. Poruke koje se odavde šire su najčešće poruke mira, obraćenja, posti, pokore, molitve, slavljenja svete euharistije, čitanje Svetoga pisma, ljubavi između ljudi, te Boga i čovjeka… Troje vidjelaca tvrdi da i danas ima svakodnevna ukazanja. Vatikan je 2010. godine oformio skupinu od 20 članova povjerenstva za ispitivanje ukazanja, na čelu sa kardinalom Ruinijem (u povjerenstvu su između ostalih i kardinali Puljić i Bozanić). 31. svibnja 2018. godine papa Franjo je imenovao nadbiskupa Henryka Hosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, na neodređeno vrijeme.
Blagaj je srednjovjekovni grad Humske države iz koje je polovinom 15. stoljeća nastala današnja Hercegovina. Na hridinama iznad izvora rijeke Bune, smješten je stari grad Hercega Stjepana. Na desnoj obali rijeke Bune, nalazi se Tekija, kuća derviša iz 16. stoljeća, mjesto molitve i meditacije. Unutar objekta nalaze se sobe za učenje, za molitvu, soba za goste, kuhinja i hamam. U blizini Tekije nalazi se prostorija (turbe), koja čuva spomen na derviše Sari-Saltuka i Ačik-pašu.
Počitelj je srednjovjekovni gradić smješten na lijevoj obali Neretve 30 km južno od Mostara. Pretpostavlja se da je tvrđavu na vrhu brda sagradio kralj Tvrtko 1383. godine, a koju su Turci osvojili 1471. Podno tvrđave, su smješteni brojni spomenici iz osmanskog perioda – Hadži-Alijina džamija, Šišman-Ibrahimpašina Medresa, hamam i javna kuhinja, restoran (“han”) i Sahat Kula, izgrađena na vrhu brda uz koje se grad uzdiže. Počitelj je poznat i po likovnoj koloniji.
Park prirode Hutovo Blato je prirodni rezervat ptica močvarica koji se proteže na 7,4 hektara, a parkom je proglašen 1995. godine. Prema zadnjim istraživanjima, u Parku je zamijećeno preko 160 vrsta ptica iz 40 porodica ptica, te oko 600 biljnih vrsta, dok u vodama Parka obitava 22 različite vrste riba iz 12 porodica.Sastoji se od većeg broja jezera i rijeke Krupe, koja teče u 2 smjera, ovisno o vodostaju rijeke Neretve u koju se ulijeva nakon 9 km.